Povijest

Župa se spominje od 1332. kao župa Sv. Pavla. Crkva Sv. Lovre oko 1300. Godine 1332. Požeški arhiđakonat. Prije Turaka crkve u Štitnjaku, Vrhovcima i Lazama. Samostan templara 1210. – 1312. Ivanovci nasljeđuju templare i imaju kuću u Požegi 1321. Samostan dominikanaca 1303. – 1533. Isusovci imaju rezidenciju i osnivaju Kolegij i gimnaziju 1698.-1773. Isusovci opet u Požegi 1858. – 1871. Redovnici pavlini od 1.11.1776 – 1786. Sekularizirani pavlini ostaju profesori u školi do 1834. Samostan klarisa.

Crkva je građena od 1756. do 1763. godine, obnovljena 1899. godine. Osnutkom Požeške biskupije 1997. godine uzdignuta na čast Katedrale.

Požega do utemeljenja Biskupije

Požega je bila važno crkveno središte i posjed već od prvoga pisanog spomena grada 1227. godine. Riječ je o dokumentu pape Honorija III. iz kojeg se saznaje da kralj Andrija II. daruje požešku tvrđu sa svim imanjima kaločkom nadbiskupu Ugrinu. Papa mu u toj prigodi obećava svoju duhovnu potporu u borbi protiv širenja bogumilstva iz Bosne u Slavoniju.

Župa se u Požegi prvi puta spominje u prvoj polovici XIII. st., a župna je crkva bila posvećena sv. Pavlu Apostolu. Franjevci u Požegu dolaze u drugoj polovici XIII. st., oko 1285. godine. Početkom XIV st. izgradili su svoju crkvu i samostan sv. Dimitrija mučenika. U isto vrijeme samostan i crkvu sv. Marije u Požegi imaju i dominikanci, koji grad napuštaju pred dolaskom Turaka. Koncem XIII. stoljeća u Požegi je izgrađena i crkva sv. Lovre sa sačuvanim freskama iz XIV. stoljeća, koja je – po svjedočanstvu nekih tragova – bila u sastavu požeške utvrde i služila za bogoslužje njezinih velikaških obitelji.

U doba osmanlijske vladavine u Požegi, od 1537. do 1689. godine, osobitu su ulogu imali franjevci, jer su bili jedini svećenici koji su mogli ostati na području njihova carstva. Nakon oslobođenja od Osmanlija u gradu je 1702. obnovljena župa. Krajem XVII. st. u Slavoniju dolaze isusovci, a Požega im postaje središtem djelovanja. Svoj su veliki prinos dali odgoju i obrazovanju mladeži jer su već 1699. osnovali požešku gimnaziju a od 1761. do 1776. u Požegi je djelovala “Academia Posegana” s teološkim i filozofskim učilištem. Isusovci su pored crkve sv. Lovre podigli zgradu kolegije, današnjega biskupskog sjedišta, koje se gradilo od 1709. do 1711. Isusovci su 1740. otvorili i prvu ljekarnu u Požegi. Prosvjetno djelovanje isusovaca, nakon njihova ukidanja nastavljaju pavlini sve do svoga prestanka djelovanja 1786. godine po odluci cara Josipa II. Zagrebački biskup Franjo Thauzy osnovao je u Požegi 1752. godine Sjemenište i «Consistorium subalternum», upravno tijelo za slavonski dio svoje biskupije. Od 1756. do 1763. sagrađena je u Požegi crkva sv. Terezije Avilske, jedna od najljepših baroknih crkvi u Slavoniji, koja je nakon utemeljenja Požeške biskupije 1997. godine postala katedrala. U odgoju i obrazovanju mladeži značajnu su ulogu odigrale i sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, koje u Požegi djeluju od 1862. godine.

Požega sredinom XVIII. st. postaje sjedištem Požeške županije, a 1765. dobiva od carice Marije Terezije povlastice slobodnoga i kraljevskoga grada.